Biblijsko opravdanje nije sudski akt. Ne postoji paralela izme\u0111u pravde ljudskih sudova i pravde Boga. Bo\u017eje opravdanje dolazi od stvarala\u010dkog \u010dina Bo\u017ejega, kojim se stvara novi \u010dovjek prema Bogu u istinskoj pravdi i svetosti (Ef 4,24). Biblijsko opravdanje ne nalikuje sudskom \u010dinu, jer ni na ljudskom sudu krivac nije progla\u0161en nevinim.<\/p>\n
Biblijska OBRAZLO\u017dENOST odnosi se na novo stanje koje se odnosi na one koji vjeruju (po\u010divaju) u Krista kroz istinu evan\u0111elja (vjere), kao rezultat stvarala\u010dkog djela BOGA, i \u010dovjeka generiranog u Adamu, kriv pred Bogom, nakon umiranje s Kristom ponovno je stvoreno (napravljeno) od novog pravednika, bez krivnje i kazne.<\/p>\n
Poznato je da su rije\u010di “opravdan” i “pravda” prijevodi sli\u010dnih gr\u010dkih rije\u010di (glagol dikaio\u00f5, u\u010diniti, proglasiti pravednim, opravdati; imenica, dikaiosune, pravda; pridjev, Dikaios, pravedan).<\/p>\n
Kad Bog opravdava \u010dovjeka, to je zato \u0161to je stvorio novog \u010dovjeka, to jest, novi je \u010dovjek stvoren pravedan, i iz tog razloga ga Bog progla\u0161ava pravednim i ispravnim.<\/p>\n
Sudski akt ili \u010din pomilovanja nikada ne bi uspostavio stanje pravednosti (nevinosti) koje je relevantno za novo stvorenje. Novi \u010dovjek stvoren u Kristu progla\u0161en je samo zato \u0161to je u stvari bez krivnje, to jest, novi je sin poslu\u0161nosti, \u0161to je u suprotnosti sa njegovim starim stanjem: kriv, proklet, sin bijesa i neposluha.<\/p>\n
Za mnoge teologe, a me\u0111u njima isti\u010demo E. H. Bancrofta, opravdanje je:<\/p>\n
‘Sudski \u010din Bo\u017eji, kojim se onaj koji se pouzdaje u Krista progla\u0161ava samo u Njegovim o\u010dima i oslobo\u0111en svake krivnje i kazne’<\/em><\/span> Bancroft, Emery H., Elementarna teologija, 3. izdanje, 1960, Deseti dojam , 2001., Editora Batista Regular, str. 255.<\/p>\n Za Scofielda, iako opravdan, vjernik je i dalje gre\u0161nik. Bog se prema njemu odnosi kao prema pravedniku, ali to ne zna\u010di da Bog nekoga \u010dini pravednim.<\/p>\n \u201eOpravdanje je \u010din bo\u017eanskog prepoznavanja i ne zna\u010di u\u010diniti osobu pravednom\u201d<\/span><\/em> Scofield, C. I., Scofieldova Biblija s referencama, Rimljanima 3: 28.<\/p>\n \u010cini se da opravdanje nije sudski akt. Ne postoji paralela izme\u0111u pravde ljudskih sudova i pravde Boga. Opravdanje dolazi od stvarala\u010dkog Bo\u017ejeg \u010dina, kroz koji je stvoren novi \u010dovjek, prema Bogu u istinskoj pravdi i svetosti (Ef 4,24). Opravdanje nije sudski akt, jer ni na ljudskom sudu kriva osoba ne mo\u017ee biti progla\u0161ena nevinom.<\/p>\n Opravdanje je kroz istinu evan\u0111elja, odnosno kroz vjeru (evan\u0111elje) koja je neko\u0107 bila dana svecima. Ne opravdava ga \u2018vjera\u2019 koju \u010dovjek pola\u017ee u Boga, ve\u0107 opravdanje dolazi iz \u2018evan\u0111eoske poruke\u2019 (vjere) koja sadr\u017ei mo\u0107 koja novom \u010dovjeku daje \u017eivot (Rim 1,16-17).<\/p>\n Takva se mo\u0107 daje onima koji vjeruju (vjera), tj. Onima koji po\u010divaju u Kristu, Onome koji ima mo\u0107 u\u010diniti Adamovu djecu djecom za sebe (Ivan 1,12-13). Zato Pavao ka\u017ee da je Bo\u017eja pravda \u2018vjera u vjeru\u2019.<\/p>\n Za Scofielda Bog ne \u010dini osobu po\u0161tenom, ve\u0107 je samo prepoznaje i tretira kao po\u0161tenu. Rije\u010d prevedena opravdanjem je \u010diniti, \u010diniti, progla\u0161avati pravednikom, a stvaraju\u0107i novog \u010dovjeka u Kristu, Bog sve \u010dini novim. U Kristu se pojavljuje novi \u010dovjek, s novim stanjem i u novom vremenu!<\/p>\n Novi je \u010dovjek stvoren u istinskoj pravdi i svetosti, pa stoga izjava koju Bog daje pada na novo stvorenje, nikada na starog \u010dovjeka generiranog u Adamu. Bog nije \u010dovjek koji la\u017ee. Ne izjavljuje la\u017ei. Samo se pravednici progla\u0161avaju pravednicima. Kad bi Bog prepoznao i proglasio osobu pravednom, iako nije, to ne bi bilo istina. Me\u0111utim, mi znamo da je Bog istinit i ne bi utvrdio la\u017e:<\/p>\n \u201eTako da bismo za dvije nepromjenjive stvari, u kojima je nemogu\u0107e da Bog la\u017ee, mogli imati \u010dvrstu utjehu mi koji stavljamo uto\u010di\u0161te u zadr\u017eavanje predlo\u017eene nade\u201c<\/strong> (Heb 6,18).<\/p>\n Louis Berkhof u svojoj Sustavnoj teologiji definira opravdanje kao sudski akt, koji se razlikuje od gornjih razmatranja:<\/p>\n \u201e<\/em>Opravdanje je Bo\u017eji sudski \u010din u kojem On izjavljuje, na temelju pravednosti Isusa Krista, da sve tvrdnje zakona [i u smislu onoga \u0161to Zakon zahtijeva od nas u obliku pozitivne poslu\u0161nosti i presude gre\u0161nika u pogledu osude i smrti] zadovoljni su pogledom na gre\u0161nika \u201d<\/em><\/span>. <\/strong>Isto.<\/p>\n Kao \u0161to na ljudskom sudu kriva osoba ne mo\u017ee biti oslobo\u0111ena ili oslobo\u0111ena kazne, tako ni Bog ne opravdava zle, jer bi takav \u010din bio nepravda.<\/p>\n \u201eOdvratit \u0107ete se od rije\u010di la\u017ei i ne\u0107ete ubiti nevine i pravedne; jer ne\u0107u opravdati zle \u00ab(<\/strong>Izl 23,7).<\/p>\n Zato kad vjeruje u Krista, \u010dovjek umire s Kristom, jer utvr\u0111ena kazna ne mo\u017ee pre\u0107i s osobe koja prijestupi (Rim 7,4). Od grijeha se opravdava samo onaj tko je mrtav\u00a0“Jer tko je mrtav, opravdan je od grijeha”<\/strong> (Rim 6,7).<\/p>\n To zna\u010di da Bog nikada ne progla\u0161ava zle pravednicima, to jest, ljude ro\u0111ene nakon Adamova sjemena Bog nikada ne\u0107e opravdati. Samo oni koji su ponovno ro\u0111eni u Kristu progla\u0161eni su pravednicima, jer su umrli s Kristom, a novo stvorenje izranja na povr\u0161inu.<\/p>\n Bog samo progla\u0161ava pravednima one koji uskrsnu iz mrtvih s Kristom novi \u010dovjek <\/strong>zasa\u0111en je prema neraspadljivom sjemenu, sjemenu posljednjeg Adama: Krista (Iz 61,3).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Biblijsko opravdanje ne nalikuje sudskom \u010dinu, jer ni na ljudskom sudu krivac nije progla\u0161en nevinim.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":113,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[7,33],"class_list":["post-112","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sem-categoria","tag-biblijska","tag-opravdanja"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=112"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/112\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/113"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=112"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=112"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/estudobiblico.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=112"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}